Piše: Violeta Knežević dipl. inž. poljop.
Šljiva, najznačajnija voćna vrsta kod nas u sjevernom regionu. Na prinose u proizvodnji šljive utiču brojne bolesti, posebno šarka šljive koju izaziva virus (engl.Plum Pox Virus). Lošom kontrolom proizvodnje i prodaje sadnog materijala ovaj virus se raširio i kod nekih sorti (požegača) onemogućava dalje gajenje šljive.
Pucanje kore šljive je česta pojava i može biti uzrokovano različitim faktorima koji štetno djeluju na stabla. Pored promjene u vlažnosti zemljišta, mehaničkih oštećenja, štetočina, neizbalansirane ishrane, pojava „tople“zime, mraz i temperaturne oscilacije,
važan uzročnik sušenja je i bakteria Pseudomonas syringe pv. syringae.
Simptomi se uglavnom javljaju na stablu. Zaražena mogu biti kako mlada tako i starija stabla (od 1-10 godina). Pucanje kore po dužini stabla, se javlja u proljeće, poslije hladnih zima. Ispod oštećenja na kori javlja se nekroza kambijalnog dijela stabla. Pukotine mogu biti manje i veće, najčešće se spajaju i zahvataju duž cijelog debla. Zavisno od veličine pukotine i nekroza može biti manja ili veća. Ako je zahvaćen manji dio stabla, veća je vjerovatnoća da će voćka da preživi. Ako je zahvaćeno cijelo stablo voćka se suši najčešće dok je opterećena rodom. Sledeće godine , nakon ostvarene zarze, a usled prisutne nekroze, kora gubi vezu sa stablom i odvaja se. Ako je voćka u dobroj kondicijii, ako je pucanjem kore zahvaćena manja površina stabla , aktivira se kambijum, rana zaraste i veće su šanse da preživi.
Bakterija Pseudomonas sy. prisutna je stalno u prirodi. Najčešće, kod nas, kasna primjena azotnog đubriva (organsko i li mineralno), produžava se vegetaciju, a to utičena slabo odrvenjavanje stabla, voćka nepripremljena ulazi u zimski period. U godinama sa niskim zimsikim temperaturama (ove zime je kod nas zabilježeno i do -18◦C, Kosanica -29◦C) dolazi do mržnjenja veće količine vode u stablu. Tokom dana stablo se zagrijava(posebno sa južne strane , u 80% slučajeva).Usled nejednakog zagrijavanja i hlađenja, odnosno nejednakog širenja toplog i hladnog dijela stabla nastaje pucanje kore.
Bakterije koje se nalaze u krošnji šljive, dospijevaju u pukotine kišnim kapima i vrše infekciju. Bakteriozna infekcija dovodi do nekroze kambijuma, kora se odvaja od stabla.Tako ogoljeno nezaštićeno drvo nejednako se zagrijeva i tokom ljeta dolazi do daljeg pucanja drveta.
Saniranje pukotina zavisi od prirode uzročnika. Ako je uzročnik bakterija , infekciju će izvršiti samo u uslovima kad su prisutne rane i povrede na biljci. Važno je pregledati sadnice, u voćnjacima gdje je zaraza potvđena voditi računa o količini hraniva koja se dodaju. Izbalansiranom ishranom, voćka spremnije ulazi u period mirovanja sa manjim sadržajem vode u stablu.
Kako bi se spriječilo propadanje stabla pukotine se liječe u fazi mirovanja .Pošto bakterije prezimljavaju u krošnji , zaštita se vrši u jesen „plavo“ prskanje(kad otpadne 75% lista) da bi se spriječilo prodiranje bakterije u pukotine od mraza.
Efikasni su preparati na bazi bakra(Bakar oksihlorid, Bordovska čorba..)i to pod uslovom da se primijene prije pucanja kore odnosno prije infekcije.
Krečenje stabla može imati povoljan uticaj na ublažavanje pojave pucanja kore, jer spriječava zagrijavanje. Smanjuje se zagrijavanje sa južne strane tako se smanjuje i pucanje stabla usled niskih temperatura. Ako nema pukotina na stablu,bakterija ne može da ostvari infekciju, i šljiva je zaštićena od zaraze.
Pod uslovom da se voćke kreče u jesen a ne s proljeća kakva je praksa u našim voćnjacima.I da se „zimsko“ -„plavo“ prskanje ne obavlja rano u proljeće kada su bakterije već dospjele u pukotine.
