Piše: Zoran Đekić dipl. inž. poljop.
Voće se sadi za vrijeme mirovanja vegetacije izuzev kada su u pitanju kontejnerske sadnice sa kojima se sadnja može obaviti i nakon tog perioda. U našim agroekološkim uslovima (sjever Crne Gore) dominantna je sadnja voća u periodu mirovanja vegetacije i to je isključivo u toku jeseni ili proleća. Sadnja se može obavljati i u toku zime ukoliko imamo povoljne vremenske uslove za to i ukoliko temperature ne padaju ispod 0 ⁰C. Jesenja sadnja voća ima niz prednosti u odnosu na ploljećnu a to su: postiže se bolji prijem sadnica,presjeci na žilama bolje zarastaju (kalusiraju), sadnica ima veću dostupnost vode,bolje se adaptira na novu sredinu i već u rano proljeće imamo uslove za stvaranje novih žila. Tako zasađena voćka na vrijeme kreće sa vegetacijom i ima bolji porast i razvoj u prvoj godini nakon sadnje,a ukoliko zemljište ima dovoljno vlage tokom sadnje nije neophodno zalivanje. Sadnja u ovom perijodu je u svim slučajevima bolja izuzev u slučaju kada se sadnja treba obaviti na parceli na kojoj se u toku zime može zadržati voda i kada su u pitanju teška nepripremljena zemljišta, pa je u tom slučaju sigurnije obaviti proljećnu sadnju. Neki od potencijalnih nedostataka za jesenju sadnju mogu biti veća opasnost od štete koju mogu napraviti divljač i glodari usled nedostatka hrane. Ukoliko se sadnja obavlja u proljeće ona se mora odraditi što je moguće ranije jer ako se zakasni sa sadnjom može se dovesti u pitanje prijem i dalji razvoj voćke sa posledicama kasnijeg kretanja vegetacije, slabijeg porasta i odrvenjavanja mladara, a ukoliko izostane navodnjavanje u nekoliko navrata nakon sadnje može doći do sušenja voćke.
Osnovni preduslov za uspješnu voćarsku proizvodnju je kvalitetan sadni materijal. Pri odabiru sadnica treba birati zdrave (najčešće jednogodišnje, rjeđe dvogodišnje) sadnice sa razvijenim korjenovim sistemom od najmanje 5 osnovnih žila koji je dobro obrastao tankim žilicama. Debljina takve sadnice neposredno iznad spojnog mjesta ne bi trebalo da bude manja od 1cm. Dužina nadzemnog dijela sadnice mora biti iznad 1m, a kod koštičavih voćnih vrsta posebno obratiti pažnju na očuvanost sadnice i pupoljaka u zoni budućeg formiranja krošnje (na visini 70cm-1.1m) jer se oni lako očenjuju sto ukoliko ih nema u toj zoni to može predstavljati problem prilikom formiranja željenog uzgojnog oblika. Prilikom podizanja intenzivnijih zasada prednost treba dati sadnom materijalu sa prijevremenim razgrananjima u zoni formiranja krune(posebno kod podizanja intenzivnih zasada jabuke), što predstavlja značajno olakšanje prilikom formiranja uzgojnog oblika i višestruke koristi u budućoj proizvodnji. Prilikom odabira sadnica posebno ako se planira intenzivnija proizvodnja od velikog je zanačaja tačan identitet sorte i podloge što se ne bi smjelo dovoditi u pitanje. Ukoliko se u toj fazi dogode greške kasnije je to teško otkloniti posebno ako su u pitanju pogrešne ili različite podloge, takve grške mogu dovesti u pitanje rentabilnost buduće proizvodnje sa nesagledivim posledicama.
Voćnjake uvijek treba podizati na dobro pripremljenom zamljištu. Na tako pripremljenom zemljištu mogu se kopati rupe manjih dimenzija,sadnice imaju bolje uslove za dalji razvoj što uz poštovanje ostalih agrotehničkih mjera može garantovati uspješnu proizvodnju. Prednost imaju zemljišta na kojima su u prethodne dvije godine gajena neka od strnih žita. Prije sadnje voća i podizanja većih voćnjaka neophodno je uraditi agrohemijsku analizu zemljišta kako bi tačno znali sta nedostaje od neophodnih elemenata i kako bi otklonili sve nedostatke koji mogu uticati na buduću proizvodnju.Ukoliko ima optimalnu PH vrijednost, zemljište ne bi trebalo da ima manje od 3% humusa, 12-15 mg P i 20-25 mg K na 100 g vazdušno suvog zemljišta. Ukoliko rezultati analize značajnije odstupaju od ovih normi obavezno je pristupiti popravci fizicko-hemijskih osobina zemjiišta po preporuci u prilogu analize zemljišta ili nekog stručnog lica.
Neki proizvođači koji se još uvijek bave tradicionalnim načinom uzgoja voća, oni se nerijetko odlučuju da prošire svoje voćnjake bez prethodne pripreme zemljišta sto u svakom slučaju nije preporuka. Obično se radi o sadnji manjeg broja stabala na takozvanoj ledini na okućnici ili na manjim livadama sto predstavlja ekstezivni način proizvodnje. U ovakvim slučajevima najčešće greske se javljaju još na samom početku prilikom kopanja rupa za sadnju koje se izvode mehanizovano (traktorskim bušačima malih dimenzija) na nepripremljenom zemljištu kako bi se u najkraćem roku sa malo rada završilo sa sadnjom nemareći za loše efekte pri ovakvom načinu sadnje i buduće posledice u rastu i razvoju voćke.Ukoliko se ipak poljoprivrednik odluči za ovakav način sadnje voća uvijek je rupe bolje iskopati ručno 1-2 mjeseca prije planirane sadnje. Širina rupe treba da bude najmanje 60cm, u ovakvom slučaju sadnje širina rupe treba da bude što veća pa ona može biti i do 1,2-1,5m a u voćarstvu važi staro pravilo za ovaj način sadnje što je širina rupe veća imaćemo bolje uslove za razvoj voćke i njenog korijena. Dubina rupe na ovakvom zemljištu treba da bude 60cm. Posebnu pažnju treba obratiti na pravilno kopanje rupe i pravilan redosled vraćanja zemljišta prilikom sadnje. Kopanje rupe se izvodi tako što se prvo iskopa gornji dio zemlje (prvi zakop) do dubine 30 cm i izbaci na jednu stranu rupe,zatim se iskopa i drugi sloj zemlje (drugi zakop) sa dubine od 30 do 60 cm i izbaci na drugu stranu rupe. Obavezno je ove slojeve zemlje razdvojiti kako bi oni bili vraćeni prilikom sadnje u rupu suprotnim redosledom od onog kako su vađeni prilikom kopanja.
Tehnika sadnje na ledini: Pravilnu sadnju moraju izvoditi dva lica. Jedno lice mora držati sadnicu u uspravnom položaju dok drugo lice radi na zatrpavanju rupe. Prvo je neophodno dobro usitniti iskopanu zemlju iz prvog i drugog zakopa koja se i dalje drži odvojena na različite strane rupe. Nakon usitnjavanja jedan dio zemlje (orjentaciono 1/2 do 2/3 zemlje od prvog zakopa kojim određujemo dubinu na koju će sadnica biti posđena) se ubaci na dno rupe ,doda se stajnjak (orjentaciono 10 kg zgorelog stajnjaka) i NPK đubrivo (150-200 g NPK đubriva) dobro se promiješa i napravi se humka sa uzvišenjem na mjestu gdje će biti postavljena sadnica tako da kada se sadnica postavi spojno mjesto treba da bude iznad zemlje. Na tako napravljenu humku sa mješavinom stajnjaka i NPK đubriva dodaje se još zemje od prvog zakopa kako bi se u potpunosti prekrilo đubrivo kako ne bi korijen sadnice došao direktno u kontakt sa njim što bi za posledicu moglo imati sušenje sadnice. Nakon toga se postavlja sadnica, pravilno se raspoređuju glavne žile, dodaje se preostali dio zemje iz prvog zakopa kako bi se u potpunosti prekrio korijen sadnice. Obavezno je gaženje zemlje koje se izvodi lagano počevši od kraja rupe prema sadnici kako bi se istiskao vazduh između žila i ostvario bolji kontakt žila sa zemljom. Na kraju se cjelokupnom zemljom iz donjeg zakopa koja je slabijeg kvaliteta i koja će se vremenom obraditi i poboljšati njen kvalitet zatrpa sadnica tako da se napravi po obodu rupe blago uzvišenje kako bi se u toku padavina zadržavala voda. Na kraju ukoliko je upitanju proljećna sadnja potrebno voćku zaliti sa 10 l vode (za jesenju sadnju zalivanje nije neophodno jer obično u zemjištu ima dovoljno vlage u tom periodu). Ovim postupkom je završena sadnja,potrebno je još ukoliko je sadnja obavljena u proljeće prekratiti sadnicu na visinu od 80-120 cm u zavisnosti od budućeg uzgojnog oblika koji se želi formirati, ukoliko je sadnja obavljena tokom jeseni prikraćivanje se može odložiti do proljeća.
